Ukanc - Koča pri Savici - Dom na Komni.
Za ta dan izberem Komno. Ali pa ona mene. Zakaj, od vseh hribov, mi ravno Komna pride na misel in prevlada? Kaj je tisto, kar najprej privlači misli, potem pa poskrbi, da se tudi udejanjijo? Ne vem, bil je občutek, da bi najraje šla tja gor.
Kar iz Ukanca, ker smo pred nekaj dnevi bili pri Slapu Savica in se mi je gozd ob glavni cesti, ki vodi do Koče pri Savici, zdel čudovit - številne skale (ledeniški balvani), zelen mah, rjavo listje po tleh, debla in gola drevesa. Pa tudi zato, ker mi, ko vozim, vijugaste ozke ceste še niso ljube.
Do Komne med drugim vodi 48 serpentin, ki so vsake toliko označene. Malo pred zadnjo serpentino se začne sneg/led na poti. Sama pot (vse od Ukanca) je široka, zložna, udobna. Ko imam več fizične kondicije, so tudi poti lepše in bolj lahko uživam!
Iz Ukanca do Koče pri Savici.
Pogled nazaj na parkirišče pri Koči pri Savici.
Lepo potepanje...
OdgovoriIzbrišiKao dijete sam (1965.) išla s ocem i njegovim učenicima u ovaj kraj (Hudičev most i starec kao čarovnik koji je nestao (sad vidim da je tu put za Uskovnik ili tako slično), boravak vjerojatno u CŠOD, uspon na Komnu po snijegu...). Svako mjesto imalo je svoju priču. N.pr. u polnoć izlazi Zmaj iz jezera. Svi su utihnuli. Onda smo u restavraciji pili kuhano bijelo vino iz kozarčeka s glavom zlatoroga. Ove godine namjeravam ponoviti sve to iako ne znam kako:) Mislim da je ta večer bila na suprotnom kraju jezera, blizu cerkev sv. Janeza Krsnika. Zbunjena sam jer hotel Zlatorog je u Ukancu. čak više ni ne postoji. Isto tako, dom na Komni..sjećam se da smo ga prvi put ugledali (prednja fasada) sa staze malo u desno i da nije bio tako velik. Više mi sliči na koču pod Bogatinom. Sjećam se interijera ali to nije to. Svakako, bit će malo istraživanje. Gledam ove fotografije i mislim jesmo li tuda išli prije 60 godina. Hvala na tom lijepom osjećaju
OdgovoriIzbrišiInače, mi smo stigli iz Splita:) Tata je bio profesor fiskulture i obožavao Sloveniju i skijanje
Izbriši